Tragom spasenja/Pogubljena žena i značaj subote

SRIJEDA

POGRBLJENA ŽENA

Luka 13,10-17

Znalo se gdje će Isus biti svake subote, u mjesnoj sinagogi.

Ponekad kršćani imaju pesimističan pogled na ideju dana odmora i smatraju to, ili tlačenjem, ili nevažnim. Paradoksalno, neke ankete pokazuju da je za mnoge subota (današnja nedjelja za većinu kršćana) postala najstresniji dan u tjednu!

Isus ne bi bio jedan od njih. Njegova je duša bila natopljena Psalmom 92 (Pjesma za dan subotnji) i Izaijom 58.13-14 nazovi subotu milinom”). Znao je da je to jedan od Božjih darova stvaranja (Postanak 2,1-3), koji je obnovljen u Izlasku. (Izlazak 20,8-11; Ponovljeni zakon 5.12-15). No dok su farizeji bili neurotični u pogledu toga što se smije. a što ne smije raditi u subotu, stvarajući vlastita pravila i propise, Isus je jednostavno uživao u tome danu kao daru od Boga koji pomaže u reguliranju svih dana u tjednu.

Subota je stvorena radi čovjeka (Marko 2.27). Bio je to dobar princip vremena i učinkovitosti za cijeli tjedan: radi za Boga šest dana i uživaj odmarajući u Božjoj prisutnosti sedmi dan. Uistinu jako pametan. Uživanje u danu subote zahtijevalo je disciplinu u radnim navikama preostalih šest dana!

Bio je to cjelotjedni obrazac za blagoslov. Pomogao je u radu i dao odmor. To je trebao biti užitak, ali farizeji sa to pretvorili u oklop.

S obzirom na to da je Bog blagoslovio subotu (Postanak 2.3), bila je najprirodnija" stvar na svijetu da Isus blagoslivlja i liječi ljude na taj dan. Na kraju krajeva, čuda izlječenja bila su mali predokus slavne obnove koja će se dogoditi na posljednji subotnji dan uskrsnuća. Stoga, ne iznenađuje da je tog jutra u zajednici primijetio ženu u potrebi. Bilo ju je teško ne primijetiti dok je poučavao jer nije mogla uspravno stajati. Oko osamnaest godina bila je teški invalid zbog deformacije kralježnice. Isus ju je pozvao, položio ruke na nju i oslobodio je invaliditeta.

Zamislite prizor kako Isus polaže ruke na ženu najvjerojatnije na njezina savijena leda, zar ne? Skoro da možemo vidjeti kako je njegove ruke izravnavaju. Nakon svih ovih godina tijekom kojih je bila pogrbljena, mogla je uspravno stajati.

Ako ste ikad poznavali nekoga s ozbiljnom deformacijom kralježnice, ovo vam je nevjerojatno dirljiv trenutak. Razmišljam o dragoj, starijoj ženi u našoj zajednici koja je morala okrenuti i podići glavu da može razgovarati sa mnom i koja je redovito primala bolne injekcije u kralježnicu da joj olakšaju bolove. Ne biste li plakali suzama radosnicama da vidite Isusa kako polaže svoje ruke na nekoga takvoga?

Očito ne ako ste predstojnik sinagoge. Pozvao je Isusa da poučava - no Isus, nezadovoljan da samo propovijeda Božju riječ, i nadi. Predstojnik je stao pred zajednicu i održao im lekciju o duhovnim opasnostima liječenja potrebitih u subotu: Ako želite da vas Isus izliječi, vratite se neki drugi dan a tjednul

Isus je bio pun suosjećanja za ovu ženu. No bio je oštar u odgovoru ovom vladaru i njegovim prijateljima. Bili su „li-cemjeri (t. 15). Osudili su ovu ženu jer je bila izliječena u subotu , no nisu oklijevali kad je trebalo odvezati magarca i odvesti ga da pije vodu prije službe u sinagogi.

Grijeh je uvijek nedosljedan i  farizeja ima posvuda. Postoji religiozna skupina, kao što je to primjer ovdje. I postoji svjetovna skupina (prvog dana, naši će mediji žaliti nad smrću trudne ženke kita i njezinog nerodenog mladunca zbog zagađenja plastičnim otpadom, dok će se sljedećeg dana snažno zalagati za pravo na pobačaj). Grešnici nikad ne mogu biti dosljedni. No svete se poziva upravo na to. A jedna stvar u kojoj bismo trebali tražiti dosljednost je u „( nazivanju) subote milinom" (Izaija 55,13). Da budemo kao Isus: da je dobro koristimo. To ima lančani učinak. Pomaže vam da i ostatak tjedna dobro iskoristite.

Barem je dvoje na službi tog dana subotu nazvalo milinom. Isus je prvi, a žena s invaliditetom postala je druga.

RAZMISLITE

Da subotu nazivate užitkom, bi li to utjecalo na način na koji živite svoj tjedan za Božju slavu?

DOJMOVI

Hoće li papa u raj?

Papa Franjo je umro i svijet se pita: Hoće li papa otići u raj? Neki kažu da, neki kažu ne. No pravi odgovor ovisi o jednom ključnom pitanju: Je li nanovo rođen?

Pogledajmo kako su ljudi iz svih društvenih slojeva, katolici, ateisti, sotonisti i skeptici suočeni s time što Biblija zapravo kaže o spasenju. Mnogi su odrasli kao katolici, ali nikada nisu čuli Isusovu zapovijed: „Moraš se nanovo roditi.“ Drugi se pouzdaju u ispovijed, euharistiju ili vlastitu dobrotu, shvaćajući da nikada nisu istinski razumjeli evanđelje.

Papa Franjo kao prvi latinoamerički vođa Rimokatoličke crkve je umro. Potrebno je razlučiti da papa uopće nije kršćanin, nego katolik, a katoličanstvo je daleko od svega što nas Božja Riječ uči. Naprotiv, uloga papinstva se jasno klasificira u opis Lažnog proroka koji je na čelu Bludnice.

• I bijaše žena odjevena u purpur i skrlet te ukrašena zlatom, dragim kamenjem i biserjem, i imaše zlatnu čašu u ruci, punu gnusoba i nečistoće svoga bluda; na čelu joj bijaše napisano ime: TAJNA, BABILON VELIKI, MAJKA BLUDNICÂ I GNUSOBA ZEMALJSKIH. /Otkrivenje 17,4-5

Papa nije sveti otac, papa nije Petrov nasljednik, papa nije Kristov zamjenik na zemlji, papa nije Kristov sluga. Papa je jedan od najopasnijih krivovjernika i zavodnika masa na široki put. I ako se nije pokajao za ovoga života, a vrlo vjerojatno nije, završit će sa Đavlom i Antikristom u ognjenom jezeru.

• I đavao koji ih je zavodio bî bačen u jezero ognja i sumpora, gdje su Zvijer i Lažni prorok, i bit će mučeni dan i noć u vijeke vjekova. /Otkrivenje 20,10

Možete odrasti u tradicionalnoj katoličkoj obitelji koliko god hoćete, ali ako niste nanovo rođeni, ne možete ući u Božje kraljevstvo. Što znači biti nanovorođen? To čak nisu znali objasniti ni najučeniji religiozni vođe i pismoznanci. A ne znaju ni danas.

• Odgovori Isus i reče mu: “Zaista, zaista, kažem ti: Ako se tko ne rodi nanovo, ne može vidjeti kraljevstvo Božje.” Reče mu Nikodem: “Kako se čovjek može roditi kad je star? Može li po drugi put ući u utrobu svoje majke i roditi se?”

• Isus odgovori: “Zaista, zaista, kažem ti: Ako se tko ne rodi od vode i od Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje. Ono što je rođeno od tijela, tijelo je, a ono što je rođeno od Duha, duh je. Ne čudi se što ti rekoh: ‘Morate se nanovo roditi.’

• Vjetar puše gdje hoće i čuješ mu šum, ali ne znaš odakle dolazi i kamo ide: tako je svaki koji je rođen od Duha.”

• Odgovori Nikodem i reče mu: “Kako to može biti?” Odgovori Isus i reče mu: “Ti si učitelj Izraelu i ne znaš to? /Ivan 3,3-10

Ti učitelju Rima, Vatikana, naroda, svijeta i ne razumiješ?

Kad ste od poglavara Rimokatoličke ili Pravoslavne crkve čuli ovaj pasus? Nikada! Zato što ni sami nisu nanovorođeni niti razumiju značenje Isusovih riječi. Zato što to samo razumiju skromni, ponizni, iskreni, a ne ponosni, umišljeni, koji grcaju u raskoši i obilju obloženi zlatom. Je li vam moć, slava i bogatstvo Vatikana djeluje kao ponizna, skromna Kristova crkva lišena svega poradi Krista, koji nije imao gdje glavu nasloniti na zemlji?

• I pristupiše učenici i rekoše mu: “Zašto im govoriš u usporedbama?” On im odgovori i reče: “Zato što je vama dano znati tajne kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano. Jer onome tko ima dat će se, i obilovat će, a onome tko nema oduzet će se i ono što ima. Zbog toga im govorim u usporedbama jer gledajući ne vide i slušajući ne čuju ni ne razumiju.

• I ispunjava se u njima Izaijino proročanstvo, koje reče: ‘Slušat ćete, slušati, i nećete razumjeti, gledat ćete, gledati, i nećete uvidjeti. Jer USALILO SE SRCE ovoga naroda pa ušima svojim teško čuju i oči svoje zatvoriše: da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju i ne obrate se pa ih ja ozdravim.’

• Ali blagoslòvljene su vaše oči, jer vide, i vaše uši, jer čuju. Jer, zaista, kažem vam: Mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti to što vi gledate, ali ne vidješe, i čuti to što vi slušate, ali ne čuše. /Matej 13,10-17

Koji je razlog vaše sljepoće i slijepog sljedbeništva slijepih vođa koji vas vode u duboku propast?

Usaljeno srce. Usaliti se (def.) = suviše se udebljati, biti sav u salu; metaf. učiniti glupim (učiniti dušu tupom ili bešćutnom).

Usaljeno srce znači otvrdnulo srce, otupjela savjest, ravnodušnost, nezainteresiranost za Božje riječi.

Katoličanstvo uči sljedeće ključne dogme: zagovor Marije i svetaca, molitve za mrtve (mise zadušnice), krunica, čistilište, papinstvo, svećenstvo, celibat, ispovjedi, krštenje beba, euharistija na kojoj se vrši kontinuirana vradžbina – pretvorba pločice brašna (hostije) i vina u doslovno tijelo i krv Kristovu.

• jer tvoji trgovci bili su velikaši zemlje; jer tvojim ČARANJIMA bijahu zavedeni svi narodi.” /Otkrivenje 18,23

Rimokatolička, kao i svaka krivovjerna crkva, poznata je po tome da izuzme stihove, pasus ili čak knjigu iz konteksta cjeline Božje Riječi, iskrivi tumačenje i iznjedri dogmu.

Kada je Isus u Ivanu 6 govorio o tome da trebamo jesti Njegovo tijelo i piti Njegovu krv, mnogi nisu razumjeli, nego se sablažnjavali misleći da trebaju biti kanibali da bi ostali u Kristu.

• No Isus im reče: “Zaista, zaista, kažem vam: Ako ne jedete tijelo Sina čovječjega i ne pijete njegovu krv, nemate život u sebi. Onaj tko jede moje tijelo i pije moju krv, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Jer tijelo moje jelo je istinsko, i krv moja je piće istinsko. Onaj tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni prebiva, i ja u njemu. /Ivan 6,53-56

Odgovor za čitavo 6. poglavlje, Evanđelja po Ivanu nalazi se u sljedećem stihu:

• Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa: riječi koje vam govorim duh su i život su. /Ivan 6,63

Ako su riječi koje nam Isus govori duh i život, onda ih tako treba i razumjeti. Po Duhu, a ne po slovu.

Jeste li spašeni? Jeste li nanovorođeni? Gdje idete kada umrete? Ako niste sigurni u odgovore na ova pitanja, onda nemate Krista. Krist vas ne poznaje i naći ćete se u kategoriji lažnih vjernika koji su ga čak nazivali Gospodinom, propovijedali u Njegovo ime, izgonili demone, gradili na krivim temeljima, ali su i dalje bezakonici – nikada oprani u Kristovoj krvi i rođeni od Božjeg Duha.

Ne znate jeste li spašeni, ali smatrate da ste dobra osoba – u najmanju ruku bolja od onog ubojice, silovatelja, zločinca itd.? U Božjim očima ne postoji dobra osoba. Svi smo sagriješili i lišeni smo slave Božje. Kada bi dobrota izbavljala čovjeka od grešnosti i suda Božjeg, onda bi Kristova žrtva bila uzaludna i nepotrebna.

Više o tome na ovom videu

Tragom Spasenja/Pohlepan brat, Isusova lekcija o pohlepi za materijalnim bogatstvom

Tada mu netko iz mnoštva reče: ‘Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu” (r.13).  Još jedna obiteljska svađa oko novca! Biblija mnogo govori o obiteljskom životu. Postanak, prva knjiga, pedeset poglavlja govori o obiteljskim životima u kojima su nastale nesuglasice. Evanđelja također mnogo govore o obiteljskom životu. Dobivamo mali uvid u Isusovu obitelj (bila je velika izbor riječi u Matej 13,55-56 sugerira da je imao četiri brata i barem tri sestre) i također Petrovu obitelj (Isus je izliječio njegovu punicu). I Isus je pričao priče o obiteljima, kao ona o ocu koji je imao dvojicu sinova, od kojih je jedan bio izgubljen.

Zašto toliko priče o obitelji? Jer, ako krenemo od stvaranja čovjeka na njegovu sliku, muško i žensko, obitelj je Božji sljedeći najbolji dar čovječanstvu. Pokazuje pripadnost biološku, ali i odnose.

Stoga, naravno, obitelj je bila i još uvijek je na meti Sotone. On zna, kao što kaže stara poslovica, da je najgore uvijek pokvarenost najboljeg. Obiteljski je život od samog početka bio cilj napada. I očito i suptilno, Sotona želi uništiti obitelj.

Većina ljudi na zapadu ne vjeruje da đavao postoji i nikad ne razmišlja na ovaj način. No čak i kršćani, koji vjeruju da postoji, lako mogu zaboraviti i ne uočiti njegove prljave šape na svojim životima. Teško nam je uvažiti da je bio i lažac i ubojica od samog početka (Ivan 8,44).

Na temelju ovoga ne bi nas trebalo iznenaditi da glas iz mnoštva predstavlja obitelj na rubu samouništenja, gdje brat ide na brata.

Niti bi nas trebalo iznenaditi da je iz tona glasa ovog čovjeka očito da kaže: Isuse, zašto ne učiniš nešto u vezi toga? Tu je naznaka česte nedosljednosti. Ljudi, koji ne žele ništa s Isusom i ne žele da se miješa u njihov život dok sve ide dobro, promijene mišljenje i žale se jer ne intervenira kad stvari krenu loše. Uvijek je opasno kad počnemo govoriti Isusu što bi trebao učiniti.

Ovaj čovjek ne traži pomoć od Isusa da se bolje nosi sa situacijom ili da bolje reagira. Ne, on se prema Isusu odnosi kao da mu je sluga. Ne shvaća da on sam treba biti oslobođen iz duhovnog ropstva.

Duhovnog ropstva? Kako to znamo? Zbog prispodobe koju Isus nakon toga ispriča mnoštvu. U njoj ukazuje na čovjekov problem.

Gospodin bogataš je imao bogatu žetvu. Planirao je proširiti posao, povećati profitnu maržu i, možda, proširiti ponudu ili uložiti svoju zaradu (skladištit će ne samo „žito” već i „dobra”, 12,18).

Problem koji Isus vidi nije proširenje ni raznolikost. Dublje je od toga. Naglašena je činjenica da Gospodin Bogataš koristi zamjenicu u prvom licu jedanaest puta u tri reče-nice. („Ja” šest puta i “svoje” pet puta)! I njegov je plan bio hedonistički: „počivaj, jedi, pij i uživaj” (r.19). Ne završava svoju rečenicu kako smo to očekivali: „jer sutra ćeš umrijeti”. No to se dogodilo. Super ljepilo, kojim je zalijepio svijet za sebe, otopilo se. Sve je bilo njegovo, a sad više ništa nije. Duhovnog ropstva? Kako to znamo? Zbog prispodobe koju Isus nakon toga ispriča mnoštvu. U njoj ukazuje na čovjekov problem.

Gospodin bogataš je imao bogatu žetvu. Planirao je proširiti posao, povećati profitnu maržu i, možda, proširiti ponudu ili uložiti svoju zaradu (skladištit će ne samo „žito” već i „dobra”, 12,18).

Problem koji Isus vidi nije proširenje ni raznolikost. Dublje je od toga. Naglašena je činjenica da Gospodin Bogataš koristi zamjenicu u prvom licu jedanaest puta u tri reče-nice. („Ja” šest puta i “svoje” pet puta)! I njegov je plan bio hedonistički: „počivaj, jedi, pij i uživaj” (r.19). Ne završava svoju rečenicu kako smo to očekivali: „jer sutra ćeš umrijeti”. No to se dogodilo. Super ljepilo, kojim je zalijepio svijet za sebe, otopilo se. Sve je bilo njegovo, a sad više ništa nije.

Ovo nije samo priča o nesigurnosti života, iako, to je činjenica. Ne, Isus je točno pokazao gdje je čovjekov pravi problem. Samoga sebe učinio je bogom i bio je velikodušan prema tom bogu; no prema pravom Bogu bio je prosjak (r. 21). Bio je štovatelj „pohlepe… to je idolopoklonstvo” (Kološanima 3,5). Super ljepilo na njegovoj imovini bilo je toliko snažno da je bezumno zamislio da je trajno njegova. No to ljepilo sadrži smrtonosni otrov koji ga je ubio, i ostao je bez svega. Isus zna otrijezniti, zar ne? Ali to je zato što nas želi spasiti.

RAZMISLITE

Koliko je snažno ljepilo između vas i svega što posjedujete (i kako znate)? Što ste do sada naučili o Isusu u Lukinom evanđelju, a može vam pomoći otopiti njegovu moć?

Dojmove napišite u komentaru.

NEDJELJA

Pozdravljam tebe, vjerni moj Spase, tebe, kojeg ljubav, vjernost krase, tebe, koji na se uze bol svu: molim da dadeš nam mir u srcu.

Kralj si milosti, suosjećanja, vladar sveg svijeta, bez pandana. Dodi nam Kralju, povedi svoj rod; slavom zasvijetli, obasjaj mu hod.

U tvome biću naše je žiće, u tvojoj snazi naš život sviće; u smrtnom nas času utješi tad čvrsti da budemo snage ti rad’.

O istinska, potpuna nježnosti, u te ni tvrdoće ni grkosti: divna nam tvoja milost treba, draži si nam i od samog neba.

U Tebi naša nada je cijela; Riječ je tvoja naša snažna vjera; nadu nam još i veću udijeli da u borbi svi budemo smjeli.

(Preuzeto iz Strazburškog psaltira, 1545., na engl. prevela Elizabeth L. Smith, 1817. – 1898.)

SINCLAIR B. FERGUSON

Uvrijeđeni farizej

PETAK

UVRIJEĐENI FARIZEJ

Luka 11,37-54

Prva stvar koju bi mi majka rekla kad sam sjeo za stol obično je bila: „Jesi li oprao ruke?" U većini slučajeva mogla je samo reći: „Idi, operi ruke" s obzirom na to da sam bio poznat po ravnodušnosti prema čistoći! No ona me trpjela. (Sad to u potpunosti razumijem.) Konačno, nije grijeh jesti prljavim rukama.

Osim, naravno, ako si farizej. Onda jest.

Isus je šokirao ovog farizeja. On je pozvao Isusa da zajedno jedu. Prvo što je primijetio bilo je da je Isus sjeo za stol, a da nije mario da opere ruke.

Ono što je uvrijedilo farizeja nije bilo to što su Isusove ruke bile fizički prljave, već to što je ignorirao rituale farizejske tradicije.

Isus je u njegovom odgovoru prepoznao simptome duhovne bolesti.

Dok sam bio mladi propovjednik, žena koja je bila odgovorna za davanje nagrada u crkvenoj nedjeljnoj školi pitala me gdje da stavi knjige koje će djeca kasnije dobiti. „Samo ih stavi na stol za Gospodnju večeru", odgovorio sam. Ona se zaprepastila: „Na sveti stol?!" i dodala da jedan od bivših propovjednika „nikad ne bi dopustio da se knjige stave na "sveti stol". Bio sam mlad i odgovorio sam bez razmišljanja U redu je. Nije drugačiji od tvojega kuhinjskog stola." Možete si zamisliti izraz blagog užasa na njezinom licu. Dao sam sve od sebe da joj objasnim, ali vjerojatno nisam uspio popraviti situaciju.

Stol je očito bio poseban za ovu damu - Ipak je to bio stol s kojeg se posluživala „sveta pričest". No ono što pričest, ili Gospodnju večeru, čini svetom nije kruh, ni vino, ni stol več Gospodin i zajedništvo koje s njim uživamo, Stol je samo stol. No tradicije kojima je ova žena poučena pretvorile su ga u predmet štovanja.

Farizeji su imali isti stav prema svojim tradicijama i, u ovom slučaju, prema pranju ruku prije jela. No njihova savjesna briga oko pranja ruku, čaša i suda nije bila u skladu s brigom za čista srca. Pomiješali su simbol sa stvarnošću. I da, radili su predstavu od davanja milostinje, ali nisu davali srca ni ljudima ni Bogu. Davali su desetinu svake sitne biljke dok su u isto vrijeme bili ravnodušni prema pravdi i ljubavi. Voljeli su prva mjesta u sinagogama i da im se na trgovima daje čast. Zapravo, njihova je religija bila sebična i usmjerena na čovjeka. Neovisno o tome kako su izgledali na van - vodeće ličnosti, predani ljudi vjere, pažljivi kod držanja zakona iznutra su bili mrtvi. Više ih je zanimala forma i više su bili emocionalno predani svojim nevažnim razlikama nego onome što stvarno časti i proslavlja Boga: to jest, neprijetvornoj ljubavi za njega i svoje bližnje. Pretvarali su se da su predani Bogu da bi im se ljudi divili. Nažalost, bili su duhovno mrtvi, ali su smatrali da imaju dobar vid.

Isus ih naziva „bezumnicima" (11,40). Ta riječ opisuje nekoga kome nedostaje duhovnog razlučivanja. Opisuje osobu koja, unatoč vanjskom izgledu, ne živi pred licem Božjim. Takvoj je osobi površno postalo važno, a ono što je važno postalo je površno. To je nešto što nije izumrlo s farizejima.

RAZMISLITE

Isus je opisao farizeje kao licemjere" (Mate) 23,15-36)-grčka riječ za glumce koji su nosili maske za uloge u predstavi. Bili su jedna osoba na pozornici, a druga u pravom životu. No licemjerstvo počinje nestajati kad shvatiš da je Bog tvoja prava publika. Kad ćete se danas trebati toga sjetiti?

Dojmove napišite u komentaru. 

Sinclair B. Ferguson 

Pogani rituali proslave uskrsa

U vrijeme sezone Uskrsa svjedočimo raznim ritualnim praksama diljem svijeta – od krvavih rekonstrukcija patnje i raspeća do nošenja kipova „Krista“ i „Majke Božje“ u procesijama. Evo kako pogani obilježavaju Uskrs. Kako se ismijavaju s Kristovim raspećem i Njegovom žrtvom.

• …ono što pogani žrtvuju, zlodusima žrtvuju, a ne Bogu: a ja neću da vi imate zajedništvo sa zlodusima. /1. Korinćanima 10,20

Kada u Bibliji čitamo o samoozljeđivanju i samosakaćenju, poput rezanja ili paljenja, obično se vezuje uz poganske ritualne prakse štovanja idola. Također vidimo da su biblijski događaji samoozljeđivanja povezani s demonskim ugnjetavanjem.

U Starom zavjetu samosakaćenje je bilo uobičajena praksa među krivim religijama. Prva knjiga o Kraljevima 18 opisuje obred u kojem su se oni koji su štovali lažnog boga Baala sjekli mačevima i kopljima, kao što je bio njihov običaj.

• I zazovite ime svojih bogova, a ja ću zazvati ime GOSPODINOVO: Bog koji odgovori ognjem, neka bude Bog.” A sav narod odgovori: “To je dobro rečeno.” I reče Ilija Baalovim prorocima: “Izaberite si jednoga junca za sebe i prvi ga pripravite, jer vas je mnogo; i zazovite ime svojih bogova, ali ne podmećite oganj.”

• I uzeše oni junca koji im je predan i pripraviše ga. I zazivahu Baalovo ime od jutra do podneva govoreći: “O, Baale, usliši nas!” No ne bijaše nikakva glasa, niti itko odgovori. I skakahu po žrtveniku koji bijaše načinjen.

• U podne im se Ilija naruga, rekavši: “Vičite glasnije, jer je on bog; ili razgovara, ili je u potjeri, ili je na putu, ili možda spava pa ga treba probuditi.”

• I stadoše oni vikati na sav glas i rezati se, po svome običaju, noževima i kopljima, sve dok ih nije oblila krv. Kada je prošlo podne, a proricali su sve do doba kada se prinosi večernja žrtva, ne bijaše ni glasa, niti ikoga da odgovori, niti ikoga da svrati pozornost. /1. Kraljevima 18,24-29

Vika, buka, skakanje, rezanje, lažne molitve, proricanje, mantranje. Sve ono što možemo vidjeti na ulicama pojedinih gradova, ponajviše katoličke populacije koja slavi Uskrs. Primjerice, na Filipinima u glavnom gradu Manili deseci vjernika po vrućini sudjeluju u višesatnoj procesiji i pri tom se bičuju kako bi okajali svoje grijehe. Neki uprizoruju Isusove muke noseći krune od trnja i velike križeve. Unatoč „protivljenju“ Katoličke crkve takvi se običaji nastavljaju diljem Filipina.

Ova drevna tradicija prkosi izravnoj Božjoj zapovijedi protiv rezanja svojih tijela.

• Nemoj na svome tijelu praviti nikakve ureze za pokojnikom, niti na sebe urezivati ikakve biljege: ja sam GOSPODIN. /Levitski zakonik 19,28

Novi zavjet opisuje čovjeka koji bi se samoozljeđivao i rezao kao teški slučaj opsjednutosti demonima.

• Čim je on izišao iz lađe, odmah mu iz grobnica iziđe u susret neki čovjek s nečistim duhom, koji je obitavao u grobnicama. Nitko ga više ni lancima nije mogao svezati; jer je već često bio vezan okovima i lancima, ali je rastrgao lance i polomio okove i nitko ga nije mogao ukrotiti. Bez prestanka je, noću i danju, po brdima i po grobnicama vikao i SJEKAO SE KAMENJEM. /Marko 5,2-5

Samoozljeđivanje je često povezano s poremećajima kao što su anksioznost, depresija, bipolarni poremećaj, posttraumatski stres, granična osobnost, shizofrenija, opsesivno-kompulzivni poremećaj i poremećaji prehrane.

Razlog samoozljeđivanja je često svojevrsno samokažnjavanje – namjerno nanošenje fizičke ili tjelesne boli kojom se nastoji umanjiti duševna, emocionalna ili mentalna bol, izuzev u poganskim praksama kada je to način iskupljenja za grijehe i samožrtvovanja. Ovaj besramni čin među narodima izruguje Kristovu žrtvu na križu prikazujući je kao nedostatnom ili suvišnom.

Isus Krist je podnio kaznu za vaš grijeh kako vi ne biste morali podnositi kaznu ili kažnjavati sami sebe. Njegova žrtva je dovoljna, dostatna i dovršena, više nema potrebe prinositi žrtve Bogu bilo koje vrste. Svako dodavanje na Njegovo dovršeno djelo na križu je negiranje spasenja kojeg jedino možemo naći po Njegovoj prolivenoj krvi.

Stvoreni smo na sliku Božju, ne da bismo je narušavali nego odražavali Krista. Naše tijelo je hram Duha Svetoga – skupo smo plaćeni da bismo ga sakatili.

• Što? Zar ne znate da je vaše tijelo hram Duha Svetoga, koji je u vama, kojega imate od Boga, i da niste svoji? Jer za golemu ste cijenu kupljeni: stoga proslavite Boga u svome tijelu, i u duhu svome, koji su Božji. /1. Korinćanima 6,19-20

Dijeli vas samo korak ka iscjeljenju od depresije, anksioznosti, samoranjavanja, osjećaja bezvrijednosti, manjka samopoštovanja itd. Korak vjere. Vjere da je istina sve što je Isus govorio o sebi u evanđeljima, kao i sve što su zapisali apostoli u poslanicama kao izravni svjedoci Njegova života, smrti i uskrsnuća.

Cijena je plaćena u potpunosti – sve što smo počinili kroz život protiv Boga oprošteno nam je onda kada položimo pouzdanje u Krista i hodamo Njegovim putem.

Bez Njega smo bespomoćni i beznadni u ovom svijetu, ostavljeni i prepušteni sami sebi da se nosimo s tegobama života i osobnim bolima, dok možemo biti tako lagani hodajući s Isusom jer je Njegovo breme lako.

• Dođite k meni svi koji ste izmučeni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe i učite od mene, jer ja sam krotak i ponizan u srcu, i naći ćete spokoj svojim dušama. Jer jaram je moj blag i breme je moje lako.” /Matej 11,28-30

više na linku

Tragom spasenja/Isus i moć izgnanja: Tko je zapravo pobjednik?

  14] Onda je istjerao đavla, a taj je bio nijem. I dogodilo se, kad je đavao izašao, da je nijemi progovorio, i narod se divio. [15] Ali su neki od njih rekli: “On po Beelzebubu, poglavaru đavola, izgoni đavle.” [16] A drugi su, iskušavajući ga, tražili od njega znak s neba. [17] Ali im je on, znajući njihove namisli, rekao: “Svako kraljevstvo razdijeljeno sâmo protiv sebe, opusti; i kuća razdijeljena protiv kuće, pada. [18] Ako je i Sotona sâm protiv sebe razdijeljen, kako li će opstati njegovo kraljevstvo? Jer vi kažete da ja po Beelzebubu izgonim đavle. [19] Ako li ja po Beelzebubu izgonim đavle, po kome ih izgone vaši sinovi? Zbog toga će vam oni biti suci. [20] Ali ako ja prstom Božjim izgonim đavle, bez sumnje je k vama došlo kraljevstvo Božje. [21] Dok jaki, naoružan, čuva svoj dvor, njegova su dobra u miru. [22] Ali kad dođe jači od njega, nadvlada ga, otima mu sve njegovo oružje u koje se pouzdavao i plijen njegov razdijeli. [23] Tko nije sa mnom, protiv mene je; i tko sa mnom ne skuplja, rasipa. [24] Kada nečist duh izađe iz čovjeka, luta po pustim mjestima tražeći spokoj, i kad ga ne nađe kaže: ʻVratit ću se u kuću svoju odakle sam izašao.ʼ [25] I kad dođe, nađe je pometenu i uređenu. [26] Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova još opakijih od sebe, te uđu i nastane se ondje. I posljednje stanje onoga čovjeka bude gore nego prvo.”

Moja učiteljica iz osnovne škole ponekad je tražila da tri minute sjedimo u tišini. Činilo nam se da to traje cijelu vječnost, i samo smo imali još veću potrebu govoriti. No, uvijek smo znali da ćemo, kad ovo bolno čekanje završi, moći pričati kao i inače.

Zamislite da vam kažu da više nikad nećete moći pričati. Da još imate malo glasa, postavili biste dva pitanja: „Što nije u redu, doktore? Zar ne postoji lijek?”

Isus je mogao izliječiti one koji nisu mogli govoriti i dati im glas. U evanđeljima je zabilježeno više slučajeva gdje je to učinio (Matej 15,30; Marko 7,37). No u ovom susretu s Isusom Luka, „voljeni liječnik”, govori nam o nijemom čovjeku čija je nemogućnost govora bila uzrokovana zlom prisutnošću demona.

Luka nije bio naivan. On ne pripisuje sve fizičke bolesti ili invaliditet direktnom utjecaju Sotone ili opsjednutosti demonima. Ponekad samo zapisuje da je Isus jednostavno „izliječio“ ljude. No ovdje je specifičan – koje god da su fizički simptomi koje je ovaj čovjek imao – korijen njegove invalidnosti nije fizički. Zarobljenost njegovog jezika je posljedica dubljeg ropstva.

Isus je izlečio demona i čovjek je progovorio. Ne poželite li znati što je rekao? Što god da je rekao, većina ljudi ostala je zapanjena.

Većina, ne svi. Među mnoštvom bile su dvije skupine ljudi koje su bile neprijateljski nastrojene prema Isusu. Neki od njih su ga optuživali za egzorcizam jer je bio u dogovoru s đavlom. Drugi su nastavili zahtijevati da, ako je stvarno Mesija, učini neki znak s neba. Zavaravali su sami sebe misleći da će vjerovati ako učini nešto spektakularnije od ozdravljenja nijemog čovjeka.

Jesu li i neki iz mnoštva bili zavedeni istom samouvjerenošću kojom su i ovi optužitelji govorili?

Isusov odgovor je intrigantan. Kraljevstvo ili obitelj koja je u sebi podijeljena ne može preživjeti.

Možda su ove riječi trebale djelovati na dvije razine.

Prva razina: Isusovi su protivnici bili beznadno podijeljeno kraljevstvo. Jedna skupina žalila se na znak koji su upravo vidjeli – izgon demona i obnova čovjekova govora. Druga skupina nastavila je mijenjati pravila: tražili su znak nakon što im je upravo pokazao jedan! U praktičnom smislu, njihovi su se prigovori međusobno poništili.

Druga razina ide dublje. Ovi ljudi tvrde da je Isus u dogovoru s đavlom. No kako bi to bilo moguće kada je upravo iz ovog čovjeka izagnao jednog od Sotoninih slugu? Isusovo je djelo jasan pokazatelj onoga što je došao učiniti: napasti naoružanog, snažnog čovjeka, pobijediti ga i zarobiti ono što je posjedovao.

To je ono što Isus na putu za Jeruzalem stremi postići. To je bio plan od samog početka jer je On davno obećani potomak žene koji je trebao doći da satre zmiji glavu (Postanak 3,15). Već je porazio đavla u pustinji; sada, u Lukinom evanđelju, donosi obnovu onoga što mu zakonito pripada; i na putu je presudne pobjede nad Sotonom na križu.

No još čekamo konačno uništenje Sotonina kraljevstva. Dok je to još tako, Zli će se pokušavati osvetiti Isusu napadajući njegove učenike. Kršćanski život je borba do kraja. U toj bitci Isus je pobjednik, a oni koji mu pribadaju na pobjedničkoj su strani.

RAZMISLITE

• Nemojte biti zbunjeni ako je kršćanski život borba, Isus je rekao da će tako biti. Pazite na te trenutke sukoba dok kroz njih prolazite, radujte se jer ste u konačnici na pobjedničkoj strani.

Sinclair B. Ferguson

Dojmove napišite u komentaru.

Analiza:

Borba protiv zla i zlih ljudi odvija se neprestano u našem svijetu, a svaka generacija suočava se s novim izazovima i iskušenjima koja dolaze u obliku nepravde, mržnje i nemorala. Tako će biti do kraja ljudskog života, ili bolje rečeno, vremena do drugog Kristovog dolaska, kada će zlo i Njegov vladar Lucifer biti zauvijek pobijeđeni. U ovoj vječnoj borbi, važno je razumjeti da su pojedinci pozvani da se bore protiv tame oko sebe, okupljajući se u zajednice koje promiču ljubav, suosjećanje i pravdu. Do tog doba treba izdržati do kraja, oduprijeti se grijehu do krvi i neprestano se truditi za bolje sutra, jer svaka borba koju vodimo za istinu i svjetlost donosi nadu i oslobođenje onima koji dolaze nakon nas.

Vidi i ovo: Učenik koji je htio jednostavan način molitve

Isus je jasno u svojoj trogodišnjoj misiji pokazao ljubav prema čovjeku, naučivši nas kako trebamo ustrajati protiv zla po principu tko tebe gađa kamenom, ti njega gađaj kruhom. Tokom svoje službe okupljao je učene i obične ljude, učeći ih jedinstvenim porukama mira, tolerancije i razumijevanja. Liječio je bolesne, dostojanstveno se približavajući onima koji su patili, osiguravajući im utjehu i zdravlje, pa čak i uskrsnuo Jairovu kćer i Lazara, pokazujući time moć vjere i snažnu vezu između života i smrti. Njegova sposobnost da osnaži ljude i nade i dalje inspirira bezbroj onih koji traže svjetlo u mraku.

U mom životu shvatio sam da je Isus jedina nada za vječno spasenje, jer u ovom tužnom i ratovima i krvlju markiranom svijetu, gdje se često suočavamo s patnjom i nepravdom, nema druge nade. Njegova poruka ljubavi i oprosta donosi svjetlost čak i u najtamnijim vremenima, ohrabrujući nas da se borimo za bolje sutra. Ljudi često zaboravljaju na Božju dobrotu i milost, ali ja vjerujem da, uz Isusa, možemo pronaći mir i snagu za suočavanje sa svim izazovima koje život donosi. Samo kroz vjeru možemo ispuniti svoja srca radošću i smirenjem, a to je ono što nam je danas najpotrebnije.

Molitva:

Oče nebeski, pomogni mi da shvatim da, kada me prepuštaš raznim kušnjama, to je za moje dobro, kako bih opstao do kraja i bio spašen. Vjerujem u tvoju Božju silu spasenja, stvaranja svijeta i u to da si ti vječni život za svakoga tko te slijedi. Ti si platio najvećom cijenom naše spasenje, davši svoga Sina Isusa za nas. Ta cijena spasenja je neprocjenjiva. Hvala ti za to, Amen.

Analiza teksta: Antun Pleša

Posve različite sestre

Luka 10,38-42

Djeca ponekad kao da utkaju svoje osobnosti i interese u praznine koje ostave njihova braća i sestre. Jedna sestra voli sport, dok druga voli glazbu; jedan brat voli matematiku, dok drugi više voli čitati i tako dalje.

Nije to uvijek slučaj, naravno. No čini se da je tako bilo u jednom kućanstvu u Betaniji - domu dviju sestara, Marije i Marte, i njihovog brata Lazara. Isus je jako volio njihovu obitelj i oni su očigledno voljeli njega. Činjenica da su sestre vrlo različite nemoguće je ne primijetiti. Luka nam daje naznaku da je tako. Iz nekog razloga (možda zbog izbora riječi u Ivanu 11,1) uvijek kažem: „Marija i Marta" - tim redoslijedom. No Luka naznačuje da je, kad je Isus stigao ovom prilikom, ušao na Martino područje. Ona ga je „primila u kuću" (10,38) ona je vodila kućanske poslove!

To je poznata situacija. Kad uđeš u kuću, obično možeš prepoznati tko vodi domaćinstvo i omogućava da obiteljski život funkcionira. Sigurno ste već upoznali Martu pod nekim drugim imenom. Evo je, trudi se da sve obavi. No ponekad je pod tolikim pritiskom da sve dobro obavi da je na rubu sloma.

Ovaj put to se dogodilo Marti. Možete li je zamisliti? Stoji pred Isusom („pristupi", r. 40). Nadvila se nad svojom sestrom koja sjedi do njegovih nogu i sluša. Evo je, stoji uspravno s rukama uz tijelo, šake su lagano stisnute, glas povišeniji nego inače. Onda je nastala eksplozija. To je dvostruki prigovor: jedan Isusu („Gospodine, zar ne mariš?"), a drugi Mariji („Sestra me samu ostavila posluži-vati." - Je li bila toliko uzrujana da čak nije mogla izreći njezino ime?). Da bi stvar bila gora, govori Gospodinu što bi trebao učiniti u vezi s tim („Reci joj dakle da mi pomogne")!

To je neugodno. Štoviše, to nije duhovno, zar ne? Na kraju krajeva, Marija je uistinu izabrala bolji dio" (r. 42). No Marta je ljuta na sestru; i ljuta je na Isusa, također.

Apostoli su jednom imali istu reakciju i čak postavili isto pitanje („Zar ne mariš?", Marko 4,38) No mislili su da su u opasnosti od utapanja! Ovo je bila samo preopterećenost kućanskim poslovima. To je zasigurno bilo neugodno - jesu li se učenici pitali gdje gledati? Primijetite Isusov odgovor. Poput smirenog, duhovnog liječnika, povezuje simptome u Martinoj reakciji s korijenom problema. No također odgovara kao otac. Vidimo puno emocionalne brige u načinu na koji ponavlja njezino ime: „Marta, Marta" (redak 41). I ima nešto neizrecivo nježno u načinu na koji ukazuje na uzrok ove bolne upale. Ne kori je zbog njezine ljutnje, ni zbog toga što to nije prepustila Božjoj providnosti, ni zbog važnosti bolje organizacije i podjele odgovornosti.

Sve je ovo možda točno, ali nije korijen problema. Ne, Gospodinova dijagnoza je jednostavnija: Marta je „brinula i bila uznemirena za mnogo, a jedno je potrebno" (r. 41-42).

Je li Isus mislio da bi sendvič bio dovoljan jer bi onda i Marta mogla sjediti pored sestre i razgovarati s njim?

To je bila istina. No ima nešto više u tome. Isus se želio pozabaviti načinom na koji je Marta bila uznemirena za „mnogo". Posljedica toga je bila da je maknula pogled s Isusa. Ove stvari su bile sredstva služenja Njemu. No u procesu Martinog služenja, Isus je bio jedva zamjetljiv. Izgubila je Spasitelja iz vida u služenju. Raditi stvari za Isusa zamijenilo je biti s Njim. To je, na kraju krajeva, „bolji dio" (r. 42). Koliko često radimo istu pogrešku kao i Marta!

RAZMISLITE

Hoće li vam današnji dan biti pun obaveza? Toliko toga treba obaviti. Zaista, toliko toga moramo napraviti za Isusa. Pročitajte Pavlove riječi u Filipljanima 3,13-14, i zapamtite da „jedno je potrebno" (10,42).

Dojmove napišite u komentaru. 

Odvjetnik za samoodbranu

Luka 10,25-37

Ovi redci sadrže jednu od najpoznatijih prispodoba 11 Novom zavjetu. Možete li zamisliti ovu scenu? Isus je zauzet službom, naučava o kraljevstvu nebeskom. Ugledna osoba ustaje. Možda ga odaju naglasak ili boja glasa. On je odvjetnik i sprema se testirati Isusa. Možda čak želi pokazati Isusu gdje mu je mjesto; neuki Galilejac, bez pravne ili biblijske naobrazbe! Postavlja pitanje koje zvuči teološki, ali je osmišljeno da ga ulovi u zamku: „Što mi je činiti da baštinim život vječni?" To je odlično pitanje, zar ne?

Isus upita odvjetnika da mu odgovori što uči zakon. To nas podsjeća na izreku: „Zašto učitelj uvijek na pitanje odgovara s pitanjem? Odgovor: „Zašto ne?" To je načelo prepuno mudrosti; kršćani ga trebaju naučiti.

Isus je već stavio ovog odvjetnika u nezgodan položaj. On je preuzeo ispitivanje! Njegov odgovor bio je: ljubi Boga i svoga bližnjega. Pa, kaže Isus, živi tako!

ljepotestvaranja.com 

U ovom trenutku odvjetnik je požalio što je uopće postavio pitanje. Pokušava se „opravdati tako što postavlja novo pitanje: „A tko je moj bližnji?" (r. 29). Želio je Isusa testirati i pobijediti u teološkoj raspravi; no Isus sada testira njegov način života. Stoga, uzvraća: Samo mi reci tko su moji bližnji? Daj mi popis! Spreman je upustiti se u teološko cjepidlačenje s Isusom.

Odvjetnik je trebao znati bolje. Spasitelj mu je ispričao priču o milosrdnom Samarijancu koji je stao i pomogao Židovu koji je upao među razbojnike" (r. 30). No nemojte zanemariti Isusovu poantu u 36. redku. On preusmjerava pitanje od odvjetnika. U suštini, kaže mu da je postavio pogrešno pitanje. Ispravno bi pitanje bilo: Tko se pokazao kao bližnji čovjeku u potrebi? Odgovor: Samarijanac.

Do sada, pametni je odvjetnik već zasigurno shvatio kako si je iskopao jamu. Želio je ograničiti svoje odgovornosti. (Reci mi tko je moj bližnji i ja ću ga ljubiti.) No Isus mu odgovara da to ne funkcionira kao popis na kojem samo staviš kvačicu. Umjesto toga, kaže: Bog te poziva da ljubiš svakoga u potrebi, neovisno o rasi ili religiji i da se potrudiš izvan svojih granica da im pomogneš, čak i ako je nezgodno i skupo. Zavladala je tišina.

Govorio sam iz te prispodobe na zajedničkom ručku u crkvi. Primijenio sam to na sljedeći način: „S obzirom na broj ljudi u ovoj prostoriji, barem će jedan od nas do kraja dana biti stavljen na kušnju na temelju ove prispodobe."

Četiri sata kasnije, hodao sam crkvenim dvorištem u sumrak, krećući na sljedeći sastanak. Ugledao sam hrpu na tlu među nadgrobnim spomenicima. Netko je nešto bacio. Razmišljao sam i, kao Levit u Isusovoj priči, ja „sam došao do mjesta i vidio...", da, njega". Beskućnika sklupčanog na tlu, promrzlog i gladnog. Dakle, jedan od nas" je zaista stavljen na kušnju prije kraja dana. Nisam očekivao da ću to biti upravo ja!

Ovdje, u Luki 10, imamo čovjeka koji je mislio da testira Isusa. No stvarnost je bila drukčija. U priči je bilo iznenadenje. Uvijek je tako s Isusom.

SINCLAIR B. FERGUSON

RAZMISLITE

Mnogi će danas u isto vrijeme čitati ovaj tekst i razmišljati o Luki 10,25-37. Jedan od nas će sigurno biti kušan. Ako ste to vi, kako ćete odgovoriti? Molite se da budete spremni.

Sinclair B. Ferguson 

Dojmove napišite u komentaru. 

Trojica na putu

Luka 9,57-62

Moj je otac izmislio jedan izraz koji je često koristio da bi mi dao do znanja kako nisam razumno razmišljao: „Glava ti je puna razbijenog stakla.” Ovaj (priznajemo, neobičan) izraz šalje važnu poruku. Pogrešno razmišljanje znači da je nešto „razbijeno” u tvojem umu; a pogrešno razmišljanje može imati bolne posljedice. Isus je bio na putu za Jeruzalem kako bi patio i umro. U vrlo kratkom vremenu susreće tri čovjeka. U sva tri slučaja Isus preispituje ispravnost njihovog razmišljanja o tome što stvarno znači biti njegov učenik (najčešći izraz za kršćanina u evanđeljima i Djelima apostolskim).

Prvi čovjek samoinicijativno želi slijediti Isusa. Njegov entuzijazam nema granica. Samouvjereno izjavljuje da će slijediti Isusa gdje god pošao. „A što ako nemaš gdje spavati?”, upita Isus.

Jednom su trojica mladića stigla u misiju koju sam vodio i izjavila: „Bog nam je rekao da ti se pridružimo.” Ja sam im rekao da, s obzirom na to da mene Gospodin nije unaprijed obavijestio o tome, za njih nema smještaja i morat će spavati na podu. Sljedećeg jutra više ih nije bilo. Izgleda da nisu bili spremni na činjenicu da Isusovi sljedbenici možda neće imati jastuk na koji će nasloniti glavu.

Za razliku od prvog čovjeka, koji se samoinicijativno javlja, drugog je čovjeka Isus pozvao da ga slijedi. Međutim, on želi pričekati da prode očev pogreb. Je li se to upravo trebalo dogoditi? Sudeći po Isusovom odgovoru, njegov je otac još uvijek bio živ. Čovjek je rekao: Da, slijedit ću te…ali ka snije. Gospodin daje poznat, pomalo zagonetan i možda poslovičan odgovor: „Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve”. U suštini, kad je riječ o slijeđenju Isusa, ništa drugo, čak ni obiteljski odnosi, ne mogu nam biti prioritet. Nitko i ništa nam ne smije biti ispred Krista.

Treći se čovjek, kao i prvi, dobrovoljno javio, ali s dozom opreza. (Je li on možda čuo prva dva razgovora?) Razum mu je naložio da odmah iznese manji preduvjet. Želio se pozdraviti sa svojim ukućanima skromna molba, zasigurno. Možda i pažljivo promišljena s obzirom na to da odjekuju riječi Elizeja kad ga je Ilija pozvao u buduću službu (1. Kraljevima 19,19-21), Isus odgovara na sličan način kad kaže da nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje. Njegovo upućivanje na plug podsjeća ovog čovjeka na ono što je Elizej učinio kad je pitao: „Dopusti mi da zagrlim svoga oca i majku, pa ću poći za tobom” upravo to. Elizej se odmah pozdravio s prošlošću. Uzeo je volove s kojima je orao (sigurno je bio iz imućne obitelji), žrtvovao ih, skuhao meso na vatri zapaljenoj spaljivanjem drva od jarmova i priredio zabavu za svoje prijatelje povodom toga što je postao prorok pripravnik. To je za farmera bilo istovjetno spaljivanju brodova.

Ranije u evandelju, Luka je zapisao prispodobu o sijaču (8,4-8). Isto sjeme (Božja riječ) pada na tri vrste tla koja ne daju trajan plod. Jedno sjeme padne uz put i bude odneseno; ponekad padne na plitko, kamenito tlo gdje se pojavi trenutačna radost, ali izostane pokajanja; a ponekad sjeme padne na trnovito tlo gdje ga „brige, bogatstvo i naslade života” uguše. Ovi su ljudi bili testni slučajevi za tu prispodobu. Koliko znamo, dogodilo se upravo ono što kaže prispodoba. Isus ne poziva svakog učenika da napusti dom. Ranije u evanđelju, čovjeku koji ga je htio slijediti rekao je da se vrati kući i služi mu tamo (8,38-39). Ono što nas ovaj odlomak uči je da Isus želi učenike koji će reći: „Spreman sam odreći se svega, ići bilo kamo i učiniti bilo što za tebe.”

RAZMISLITE

Koje sumnje imate u vezi Kristova gospodstva nad vašim životom? Što vam daje pouzdanje da ga vrijedi slijediti?

Dojmove, napišite u komentaru.

SINCLAIR & FERGUSON

Sinovi groma

Jutros smo sjedili u kafiću kad su neki učitelji neočekivano stigli s grupom učenika. Izraz blagog užasa na licu konobara bio je zaista zanimljiv prizor! Samo jedan poziv upozorenja pomogao bi da se sve pripremi. To bi bilo pristojno.

Isus je promicao kulturu uljudnosti. Njegov je životni stil bio pun milosti. To djelomično objašnjava zašto je unaprijed poslao neke učenike u Samarijansko selo s molbom da prime njega i njegove prijatelje. Bilo ih je najmanje trinaest, ali Luka je već dao naznake čitateljima da je obično s njim putovala veća skupina ljudi (8,1-3).

Kad je skupina predstavila svoju molbu, primili su odlučan odgovor: „Ovdje niste dobrodošli!”.

Problem nije bio samo u broju ljudi. Bilo je poznato u Isusovo vrijeme da „Židovi nemaju zajedništva sa Samarijancima (Ivan 4,9). Jesu li Samarijanci jednostavno bili jednako rasistički nastrojeni prema Isusu? Čini se da je jedan od apostola nehotice otkrio: „Na putu smo za Jeruzalem.” Je li jedan od seljana izrekao riječi koje je upotrijebila jedna druga Samarijanka:

„Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi (Židovi) kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati” (Ivan 4,20)? „Odlazite! Ovdje niste dobrodošli!Luka preskače odgovor samarijanskih seljana. Njegova je kamera usmjerena na susret izmedu braće Jakova i Ivana i Gospodina Isusa. Dvojica braće bila su ogorčena. Odgovori li su: „Gospodine, želiš li da zapovjedimo vatri da side s neba i uništi ih?” (Luka 9,54). Jakov i Ivan nisu bez razloga dobili nadimak „Sinovi groma” (Marko 3,17). Ova je ogorčenost bila njihova prirodna – iako ekstremna – reakcija.

Što su umišljali da su Ilija? (Priča je ispričana u 2. Kraljevima 1,1-16). Nisu mogli obuzdati svoje vatrene naravi, a ponajmanje usmjeriti nebesku vatru na neko selo na zemlji! Štoviše, očito su krivo procijenili situaciju jer se Isus “okrenuo i ukorio ih” (Luka 9,55).

Zanimljive su to riječi, zar ne? Luka nam kaže da se Isus “okrenuo”. Što nam to sugerira? Jesu li mu govorili iza leda dok je mirno nastavio svoj put, a da pritom ne napravi scenu? Ako je tako, onda Jakov i Ivan nisu bili samo ljuti na Samarijance; bili su i nepristojni prema Isusu – pod krinkom pitanja govorili su svom Gospodaru što misle da bi trebao činiti.

Pogledajte Isusa. Za razliku od Jakova i Ivana, prihvatio je odbijanje kao dio Božje suverene providnosti u svom životu. Odgovorio je krotkošću. „Sinovi groma” htjeli su uništiti Samarijance; ali Sin Čovječji došao je spasiti i Samarijance i Židove.

Mi često razmišljamo o Ivanu kao “apostolu ljubavi”, a ne kao “sinu groma”. No samo je milošću naučio voljeti poput svog Spasitelja. Ivan, kojeg susrećemo u Lukinom evanđelju, nije imao strpljenja s onima koje je smatrao bezumnicima i možda je mislio da je to vrlina. Neki kršćani i danas čine istu pogrešku.

Jeste li ikad pomislili kakav je Isus doista bio? I je li vas to potaknulo da želite biti poput njega? No ljubav… ne traži svoje, nije razdražljiva (1. Korinćanima 13.4.5). Ni Isus nije sebi ugadao (Rimljanima15,3), ni tada u Samariji ni kasnije u Getsemanskom vrtu (22,42).

RAZMISLITE

Prisjetite se neke situacije u kojoj ste nedavno doživjeli odbacivanje. Ako je veliki test ljubavi način na koji se nosimo s odbacivanjem, što je naš odgovor otkrio o nama? Kako vam Ivanova priča daje nadu? Napišite u komentaru.

SINCLAIR B. FERGUSON

Pogano porijeklo uskrsa

Uskrs je popularan religijski blagdan kojeg milijuni ljudi slave u proljeće diljem svijeta. Asocira nas na zečeve, farbana jaja, košare slatkiša, kolače i masovni obilazak crkvi. Kršćani vjeruju da se na Uskrs obilježava Isusovo uskrsnuće u nedjelju ujutro. Ipak, većina od njih prihvaća tradicionalne prakse preuzete iz rimokatolicizma bez preispitivanja i razumijevanja što zapravo predstavljaju.

Nigdje u Pismu ne postoji instrukcija da držimo Uskrs ili bilo koji drugi poganski ili bezbožni blagdan, kao što su Božić, Nova Godina, Valentinovo i sl. – sve su to ljudske umotvorine. Bog nam zapovijeda da se ne učimo putu pogana i ne suobličavamo sa svjetovnim praksama.

Pravo porijeklo Uskrsa dolazi od poganih vjerovanja s fokusom na proslavu lažnih bogova i božica, što izravno krši prvu Božju zapovijed da nemamo drugih bogova pored našega Boga.

Nigdje u Bibliji – ni u Djelima apostolskim, koja pokrivaju nekoliko desetljeća povijesti prve Crkve, niti u bilo kojoj od poslanica Novoga zavjeta, napisanih u razdoblju od 30 do 40 godina nakon smrti Isusa Krista i uskrsnuća – ne nalazimo apostole ni prve kršćane kako slave nešto poput Uskrsa.

Žalosna je činjenica da crkve danas trebaju Uskrs da bi im se napunile i da bi evangelizirali nevjerne. Ali Isus nije zapovjedio da nevjernike pozivamo u crkve, nego da idemo u svijet pozivati ljude k Njemu (evangelizacija) i učiti ih svemu što nam je zapovjedio (crkva). A niti su se apostoli služili poganštinom da bi zadobili nekoga za Krista.

Unatoč tome što vam religiozni vođe diljem svijeta govorili, Uskrs nije kršćanski blagdan.

Kristovi sljedbenici ne trebaju određeni dan u godini da bi slavili Kristovo uskrsnuće; sila uskrsnuća je u njima samima po Duhu koji je uskrsnuo Isusa. A koji će uskrsnuti i vas AKO prebiva u vama.

„A ako Duh onoga koji je uskrisio Isusa od mrtvih prebiva u vama, onaj koji je uskrisio Krista od mrtvih oživjet će i vaša smrtna tijela putem svoga Duha, koji prebiva u vama.“ /Rimljanima 8,11

Više na linku

Budi imun na strah!

 Živimo u izvanrednom vremenu. Nikad nisam vidio da strah i nesigurnost toliko kao sada, utječu na cijeli svijet. Proroci i stručnjaci procjenjuju što sve to znači, zašto se to događa i koliko traje. Ne znam odgovore na to, ali postoje neke stvari koje možemo znati. Kao djeca Božja imamo pristup miru koji je izvan razloga - to jest nije prirodan niti tjelesan. Nadnarava je, izvan onoga što um i intelekt mogu razumjeti. To je važno, jer ono što trenutno ne trebamo je više informacija - bombardirani smo s tim. Ono što trebamo je nešto što prodire izravno u srž našeg bića i ojačava nas iznutra. Upravo to čini Božja Riječ. 

Tijekom sljedećih 5 dana bombardirat ću vaše srce bezvremenskim i nepromjenljivim istinama Riječi Božje. To djeluje kao nebeska zaštita i cijepit će vas protiv straha, tjeskobe i brige. 

Te su riječi bile istinite mnogo prije nego što se COVID-19 pojavio na našoj sceni. Oni će biti istiniti dugo nakon što on nestane; ali u ovakvim trenucima moramo ih se sjetiti više nego ikad. 

Neki se dive u ovakvim vremenima. Neki dovode u pitanje Boga, njegovu riječ, njegovu ljubav i njegovu vjernost. Ali vrijeme je da se pridržavamo Njega kao nikad prije. Sjećam se razgovora koji je Reinhard Bonnke jednom imao s čovjekom koji je bio jako bolestan i teško je patio od toga. Ovaj je čovjek rekao da prolazi kroz krizu vjere. Reinhard mu je rekao: "Brate moj, ako kreneš dolje, ovo je najgori mogući trenutak da pustiš životnu ploču."

Ako se spotaknete, držite Božju riječ i Istinu što je moguće jače - oni su vaš životni put!

Isus kaže u Ivanu 10:10: 'Kradljivac dolazi samo da ukrade, ubije i uništi. Ja sam pak došao da im dam život, i to život u izobilju. ' Ivan 10:10

Gospodin je razliku između njegove misije i đavolske misije vrlo jasno razjasnio. Sotonin plan za nas je u potpunoj suprotnosti s Božjim planom za nas! Od najveće je važnosti da vjerujemo u ovu temeljnu istinu: Isus je došao tako da bismo mogli imati život i biti u potpunosti zadovoljni!

Njegovu ljubav prema čovječanstvu vidimo u cijeloj Bibliji, u njegovim riječima i u njegovim djelima - u svoj dubini, kada je dao svoj život za nas na križu. Isus nas ljubi! On je za nas! Svoju je Riječ dao kao čvrstu stijenu da bismo mogli stajati na njoj, tako da kad lopov dođe da nas napadne, stojimo u punom i nepokolebljivom povjerenju u Njegova vjerna obećanja.

Ono što ljude često čini toliko podložnim neprijateljskim napadima je poticanje sumnje i nevjere u dobrotu Božju i istinu u Njegovu Riječ. S druge strane, imunitet je neosjetljivost, posebno na nešto što je opasno i nepoželjno. Sotona zna da nema pravo krasti, ubijati ili uništavati, osim ako nas ne može uvjeriti da mu dodijelimo svoj bogočovječni autoritet kao sinove i kćeri Svevišnjeg. Đavao stalno izmišlja nove sheme kako bi zavarao mase lažnim optužbama, pogrešnim predstavljanjem istine i, vrlo često, tjeskobom. Koristi strah jer tako dobro djeluje. Konačno, oni koji se predaju nevjeri, pomoći će mu da ispuni svoju misiju.

Da bismo postali imuni na ove neprijateljske napade, moramo se čvrsto držati svoje vjere u Isusa i njegovu Riječ. U narednim danima prodrijet ćemo u ovu istinu kako bismo se mogli snažno, sigurno naoružati u pobjedi koju imamo u Isusu!  

Ako je osoba izložena patogenu i preživi, ​​tijelo se uči boriti protiv ove bolesti i od sada postaje imuno na nju. Odatle potječe stari kliše: "Ono što nas ne ubije, čini nas jačima". Mislim da je isto s našim umom. Kad prolazimo kroz život, prevladavamo izazove i poteškoće, pobjednički izlazimo i idemo ruku pod ruku s Isusom, postajemo jači, duhovno otporniji i otporniji u vjeri. Zato su ovakva vremena tako važna. Oni mogu biti trening kamp za veće bitke koje će se voditi u budućnosti.

Jeremia je pitao:

Jeremija prigovara BOGU:

1BOŽE, kad s tobom raspravljam,

uvijek mi dokažeš da si u pravu.

Ali ja te ipak moram pitati

o nepravdi koju vidim.Zašto su zli ljudi uspješni?

Zašto varalice dobro žive?

2Ti si im dao da se razvijaju

kao biljke s čvrstim korijenom.

Daješ im da rastu i donose plod.

Oni o tebi puno i lijepo govore,

ali zapravo za tebe ne mare.

3Ali, ti, BOŽE, moje srce poznaješ,

gledaš me i znaš što mislim.

Odvuci ih kao janjad na klanje,

izdvoji ih za dan pokolja!

4Dokad će zemlja biti suha

i trava na poljima venuti?

Zbog zloće njezinih stanovnika,

nestale su sve životinje i ptice.

Sve zbog onih koji misle

da Bog ne vidi što čine.

Bog odgovara Jeremiji:

5Ako si iscrpljen od trčanja s ljudima,

kako ćeš se nadmetati s konjima?

Ako već padaš na otvorenom polju,

što ćeš tek u šikari pokraj rijeke Jordan?

6Protiv tebe su tvoja braća,

obitelj viče na tebe.

Ne vjeruj im ni onda

kad ti govore kao prijatelji.